New Page 1

Neosporan je taj zakon
zelenih pasnjaka s druge strane,
zakon samoshikane,
zakon niske bisera koja gubi sve bisere
na pogresnom vratu.

Hocu da me to prodje
kao nikad bilo
kao autobus koji ne staje
na mojoj stanici,
ali u panici
on izvozi iz garazhe moje glave
i staje.

I kaze mi, slatkim glasom kaze,
Zelim da te vozim
do pasnjaka s druge strane,
tudjih pasnjaka.

I vidim,
neosporan je
taj zakon zelenih pasnjaka sa svih strana,
ta abeceda nashih mana,
taj kvar u sitnoj mehanici naseg srca,
i vidim,
nesporan je taj zakon zelenih pasnjaka s tudje strane,
zakon samostvorene rane,
svi ih kao da se bez njih ne mogu izbatrgati traze,
svi traze
zelene pasnjake.

Hocu da me to prodje
kao nikad bilo,
kao spolovilo
koje se na me ne dize,
kao slucajan mrak,
i hocu da me to prodje, zeleni pasnjaci,
Kao san koji se opere casom vode,
Nadushak.