Pocetna Stranica   Stranica Poezije      

SVJEZ POGLED NA MOJU USTAJALOST

(iz istoimene zbirke)                                    

U meni je zeleno drvo
koje nece da umre,
Ono moli
da mu iz opreza ne pokidam grane,
ono moli da ne omane 
da bacim svjez pogled na moju ustajalost.

I nuzan  je
svjez pogled na moju ustajalost,
Na male sobe nekada velikog srca 
I na sve sto se unutra koprca
I nece od sebe da odustane,
Nece.

Okrecem, od svog drveta, glavu,
Ima mnogo nacina da mu ne gledam lisce,
Ima mnogo nacina na koji se stiscem
U maleno.

Ali u meni je
Zeleno drvo koje u sumraku cvili,
I korijenje kao projektili
Oni me hoce cijelu raznijeti
I sa tim raznijeti
Moju ustajalost.

Ne znam kako se dotle dolazi
Kako nas prevaspitaju porazi,
Kako male stvari postaju nevrijedne stvari,
Ni kako se stari,
U neku figuru koja prica o probavi,
A ne o rastu koji mora da obavi
Ili nikad ne obavi.

Ne znam kako se od toga lijeci,
Kako se tako drugaciji postane,
I ne znam sta preostane,
Osim tog drveta
koje
o ne,
nece da ugine,
Ni da omane.

11. avgust, 2006

Pocetna Stranica   Stranica Poezije      

Copyright by Ivancica Djeric